Noæu u snu èujem zvuk
strašan kao mraèni put
kao da se sotona smije
u meni se neki strašan glas krije
još si mlad al umrijet æeš
istinu ti govorim živjet više neæeš
u mojoj sobi su sotonske sile
gdje ðavli pišu poezije silne

to su neka paklena zvona
to su neka paklena zvona

u mojoj glavi teèe rijeka mutna
sa sobom nosi tijela mrtva
svaku noæ u njoj zvoni zvono
al ne obièno nego pakleno zvono
to su neke crne sile
kojima se ðavli dive.